субота, 16. октобар 2010.

Kisa i moje nove cipele - dvadeset i osmi deo

"Videces ko je Boo", nasmejala se.
Potpuni vodvilj. Komedija. Cirkus. Skandal. Mislila sam, dok me je Barbi vodila kroz neke prilicno mracne, vlazne i memljive hodnike, koji kao da nisu pripadali svetu zabavnog parka. Iz istih se sirio i neki miris mocvare i neceg neprepoznatljivog...I preteceg.
Kroz male prozorcice se videlo da smo u stvari, u nivou bine i da se na istoj vec odvijao neki program. Leprsali su delovi marama igracica i cula se orijentalna muzika. Gosti su prilicno nezainteresovano posmatrali predstavu. Neki iz nekoliko omanjih bazena, pretpostavljala sam sa masazerima, neki sedeci u udobnim restoranskim lingistulima. Dan je i kroz male prozorcice bio divan - blistav i plav, sav osuncan.
Pomislila sam sa zaviscu, da oni verovatno ne pate od depresija punih kise nasih prostora. Ko moze da bude depresivan "nad ostrvom punim cempresa i bora", mog vec citiranog Ducica!?
Stigli smo do jedne prostorije sa metalnim, teskim vratima.
Sa cudjenjem sam i upitno, pogledala Barbiku.
Ona me je bez reci uvela i pokazujuci rukom na polumracnu prostoriju samo kratko rekla :"Boo".
Sa uzasom sam pogledala u ugao iz koga se culo sistanje. Bila je to divna, ali mocna i strasna zmijurina, koja je klatila glavom uznemireno, ne mrdajuci iz coska. Eto objasnjenja za nepoznat miris.
"You must be joking", kriknula sam zaprepasteno, pokusavsi da pobegnem.
"Slusaj pazljivo", sistala je i moja domacica, stiskajuci mi clanak ruke takvom snagom, da sam bila iznenadjena," sta Ti mislis da mozes da im ponudis?! Boo je miran i dovoljno je samo da prosetas po sceni sa njim. Dobro je nahranjen, lep je, a Ti u tom kostimu mozes da budes prava senzacija. Zeno, kostim niko nije nosio, nama svima je bio mali, mi smo sve iznad metar i osamdeset, vidis i sama. Upoznaj se sa Boom. Samo budi mirna. Uznemiren je, jer te ne poznaje. A mozda oseca anakondu na tebi...On je konstriktor i miroljubiv je. Udavi retko napadaju...Opusti se. Kucni ljubimac nam je svima."
"Pobogu, pa on sigurno ima cetiri metra, kako on moze biti kucni ljubimac!?"
Sada sam vec jecala.
"Ima skoro pet", ledeno je dodala Barbi.
" Ostavicu Te nasamo sa njim, da se upoznate. Poslacu dvojicu momaka za petnaest minuta kada nastupas, jer ga ti sama ne mozes popeti na binu. Bice dovoljno da se pojavis na sceni sa njim. Posle toga cu te upoznati sa Tvojom metom. Ponela si dokumenta?"
Obrisala sam suze i klimnula glavom, a Barbi je nestala iza vrata ostavljajuci me samu sa nemani. Polako sam cucnula,a Boo se pokrenuo, palacajuci jezikom i sisteci...
Ne znam sta je poslo naopako. U sekundi sam osetila da postajem plen. Kao zaba koju sam nekada davno gledala na Dunavu, koju je na miru prozdirala belouska. Zaba muce, kao nesrecna mala krava, a belouska je usisava. Hladno, neumitno i sistematski. Sada sam zaba, na moj uzas, bila ja sama...
Boo, divnih sara leoparda se samo izvio u slovo S, ogromno slovo S i bacio, sav razjapljen, prema meni.
Poslednje cega sam se secala bio je uzas nad realnoscu nocne more iz detinjstva. Posle toga, bio je mrak.

****

I tako, neobavljenog posla, nagnjecena i izlomljena, vracena sam u Beograd, helikopterom jedne privatne klinike.
Ministarstvo je to obezbedilo, cak mi davsi i neophodni imunitet od turske policije, koja bi mozda mogla da postavlja suvisna pitanja. Drzava je napravila stos od celog dozivljaja - kao radoznala turistkinja koja je htela da dozivi cari ekstremne zabave u akva parku. Ocito je svima tako odgovaralo.
Spaslla su me dvojica momaka iz akva parka, koji su stigli pre planiranih petnaest minuta i odmah alarmirali Hitnu pomoc i tursku policiju. Oni su se brinuli o Boou, pa su ga relativno lako, skinuli sa mene. Rekli su mi, kada sam ih u bolnici primila u sobi da im se zahvalim, da su stigli za nepun minut, i da je Barbi bila bahata i nepristojna sto je sa Boom ostavila nepoznatu osobu u kostimu druge zmijske vrste. Rekli su mi jos, da me je zmija samo stezala i da me sigurno ne bi progutala, jer je bila sita i neagresivna, ali bi me svakako udavila da su dosli samo minut kasnije. Vec sam pocela da bivam modra.
Osim umalo sto nisam bila udavljena, u Turskoj sam dozivela jos jedan sok - i Goran i BMW su nestali.
U kampusu, koji sam nazvala iz bolnice, su rekli da se odjavio odmah tog jutra kada sam i ja sama otisla i u velikoj brzini, a u drustvu dvojice neidentifikovanih muskaraca, otisao.
Jos jedna misterija i neobavljen posao.

****
Kisa kod nas ponovo pada, a sinove hvatam kako krisom telefonom razgovaraju sa svojim tatom. Kazem im da se ne kriju od mene, da je to njihov otac.
Boze, kako mi nedostaje...

Нема коментара: