четвртак, 7. август 2008.

Mira

Ispričaću Vam jednu priču:

Upoznale smo se prvog dana upisa na fakultet. Izgledalo je kao ljubav na prvi pogled; ona entuzijastička, brucoška. Oh, srećni dani mladalačkih otkrivanja i nevinosti! Elem, da nastavim. Sudarile smo se glavama u pokušaju da uhvatimo istu palu hemijsku olovku, moju ili njenu, ne sećam se više, u momentu ispunjavanja formulara pri upisu. U svakom slučaju, obe smo bile predusetljive i spremne na saradnju, otvorene za nove susrete i iskustva.
Ona je bila vitka, skoro mršavica, ali ipak formirana mlada žena, sa momkom, kasnije sam saznala, koji je ozbiljno obećavao u naučnim krugovima, i koji je bio, što nije bilo čudo, ludo zaljubljen u nju. Ja sam imala lošu frizuru i loše manire, ali sam bila radoznalog duha i prijemčiva. Moja ženskost se tek dala naslutiti, jer sam tek izašla iz moćnih senki moje bake i majke. Stizala sam iz provincije. Od Mire sam naučila: da se šminkam, da vodim računa o kilogramima i da držim jezik za zubima kad treba. Hvala joj za to.
Mislim, svaka žena treba da zna da što je starija, usta treba da otvara sve manje, zar nisam u pravu?!
To prijateljstvo sam kasnije shvatala ipak kao veliko opterećenje. Mnogo senki i mnogo zahteva.
Još kasnije sam shvatila da je Mira svoju izrazitu ženstvenost nasledila od majke. Bila je mlađa ćerka žene koja je damske rukavice nosila čak i u izlišnim situacijama. Sve tri, njena starija sestra, majka i ona sama su svet doživljavale kao mesto udešeno za njihove često nemoguće zahteve, što je u suštini, najviše opterećivalo njihove partnere. Ali i druge ljude.
Nemojte misliti da sam zlobna. To je zaista bilo kako Vam pričam. Prvo očaravajuća ženstvenost, a posle...Bože me oprosti...Te daj ovo, te uradi mi to, te skini mi ovu zvezdu, te daj onoj moje ime...
Sa jedne strane bile su mazne i mile, a sa druge, harpije. Gluve za tuđe želje. Često su lomile muška srca. I to svakakva. Svi su muškarci bili na raspoloženju.I svoji i tuđi. Najgore su prolazili baš njihovi ljubavnici. Uuvek su oni, kada bi bili izabrani, posle mora dokaza koje su morali da im prinesu pred noge, kao drevnim boginjama koje su ljutito tražile ljudsku žrtvu, bili nedostojni, a svaki dan je za njih bio Sizifov.Dokaži, pokaži, umri robe!
Umri!...
Ovakav model je funkcionisao bez greške dok joj je majka bila mlada i jako, jako lepa. Bila je mršava i sjajna, poput otmenog ruskog hrta. U starijim godinama, isti onaj dobroćudni muž kome je godinama nabijala rogove, je krenuo da se sveti. Nikada je nije napustio do kraja, uvek joj ostavljajući vrata poluotvorena, da može da zaviri u njegovu intimu, gde je sada bila horda žena; udovica, sredovečnih raspuštenica, horistkinja i članica planinarskog društva... Mirina majka se od muškaraca okrenula alkoholu.
Sestra joj je bila obla i bela, sočna kao raskošna voćka. Pomalo infantilna u svojoj inteligenciji, bila je napuštena od muža posle dvadeset godina braka. On je izmučen dugogodišnim podcenjivanjem i čirom na želudcu utehu našao u pitomoj dvadesetogodišnjakinji, ne tako zanosnoj, ali, mirnoj. Sestra je ostala sa dve kćeri, gorka i gorda, gladna ljubavi i udobnosti koja joj je odjednom uskraćena.
Dakle, kosmička pravda postoji...
Mira je inače, od samog rođenja devojčica, naročito one starije Zore, dok su odnosi u porodici još izgledali nenarušeni , razvijala isti onaj mačkasto oholi odnos prema svetu. Biti lavica, sama sebi dovoljna, ali okružena poslugom, kao kraljica životinja. Bio je to ideal! Loviti kad si gladan, ali i kad podučavaš mladunce. Loviti svakako i javno, direktno, uz riku; i tiho, nečujno - šunjajući se iza nečijih leđa u noći... Mira je inače imala još nezgodnih osobina. Bila je sklona težnji ka savršenstvu, do opsesivnosti. Nije bilo lako živeti sa njom. Uredna, odlična kuvarica, savršeno doterana, pohotna ljubavnica, ekstravagantni intelektualac koji je sve što ume, tražio i od drugih. Ono što je bilo apsurd, to je da je smatrala da sve može, samo joj se , eto, neće. Ume da kliza, penje se uz planinu, skače iz aviona, akrobatkinja je u cirkusu, balerina svetskog ranga, neverovatna šnajderka, električar, automehaničar, ali, eto, to joj se neće. Tu svojevrsnu glupost i bahatost je sa treće strane ublažavao izrazit osećaj za lepotu u umetnosti. Osećaj kojim je sva treperava slušala i gledala neki film, pozorišnu predstavu, operu, balet ili samo čitala poeziju.
Ovaj spoj nespojivog ju je činio skoro nadrealnom. Bila je silna, rušilačka, zamorna, očaravajuća, strasna, dosledna od silnih nedoslednosti i ja sam je volela!
Vojkan je bio tak njen dečko sa početka priče. Lepo plavo oko koje je selo prvi dan srednje škole u klupu, a Mira se sručila na njega!
Možete misliti, ako je sa ženom mogla da ima strasno prijateljstvo, ovo mislim na nas dve, kako je to tek bilo u ljubavi! Koliko je tu bilo strasti, besa, igre i zavođenja! Vojkan je prvo gutao tu ljubav strasno, pa kasnije sa mučninom, pokušavajući da je se oslobodi. Nije uspevao. Vruće hladno ga je držalo vezanim, bez vidljivih uzica.
Mira je u toj vezi uživala da bude obožavana, apsolutno do očaja, verno i pseći, kako samo muškarac zna da voli prvom ljubavlju i prvom strašću puti. Prvih deset godina njihove veze ona je odlazila i dolazila kako je htela.Imala je druge, drugi su imali nju i sve joj se praštalo. Posle skandalozne i javne afere sa lokalnim plejbojem, Vojkan je smogao snage i ostavio je. Našao je čak i drugu devojku. Tokom tih godina, boreći se za nju, uvek za nju, on je izrastao u skoro romansirano plavo zeleno oko tigra. Širokih ramena i mekog koraka, ispoštenog osmeha od silne ljubavne patnje, bio je užasno privlačan ženama. Još je bio i nedostupan!
Izabrao je jednu, koja je bila sušta suprotnost mojoj prijateljici. Ako je Mira bila lavica, ova je bila vilin konjic. Mira je bila prvi put ostavljena, i to ju je zaprepastilo. Vladan joj je otkazao poslušnost, što je vratilo njeno zanimanje za njega. Jedva ga je vratila. Jurila ga je par mučnih godina... Ipak, pošto je uspela da se uda za njega, vratila se starom stilu života, samo je to sad bolje krila...Živeli su odlično, jer je Vojkan postao čuveni stručnjak u oblasti kojom se bavio. Bila je nezasita. Ako se letovalo u Meksiku, svaki dan se menjalo po dva kupaća kostima uz svu moguću firmiranu opremu, ako se išlo u London, moralo se pazariti u Saksu, ako je dobijen posao u čuvenoj firmi koja je radila softvere za satelite, moralo se seliti u Sietl, kod Geitsa! Kad je kupljen stan od 450 kvadrata, trebalo je odmah kupiti i jahtu!
U Vankuveru, gde su živeli poslednjih godina, Mira nije radila ništa. Bila je zavisna od viška adrenalina, ali njena snaga nije bila dovoljna da nadomesti nedostatak formalnog obrazovanja iz sfere kibernetike i elektronike koje su ti stranci jedino cenili kod nas, Srba.
I dok se ona dosađivala ulećući iz afere u aferu, Vojkan je napredovao. On je u toj velikoj, snežnoj zemlji bio kao kod kuće.
Osećam da izneveravam i onako davno zaboravljeno prijateljstvo, ali moram radi istine i ovo da Vam odam:
Mira je bila promiskuitetna i nije se čuvala, pa je više puta imala kiretaže, pošto nikad nije bila sigurna u to ko bi bio otac njenog deteta. Zato sada, kao zrela žena, nije mogla da zatrudni. Nikako.
Nešto sada mislim, možda su kupaći kostimi u Meksiku trebali da ispune rupu u njenom srcu koja je postajala sve veća?!
Posle isrcrpljujućeg perioda lečenja lažne neplodnosti, uz osluškivanje plodnih i neplodnih dana, ispijanja biljnih tejova za poboljšanje plodnosti, posle toplih kupki, meda i propolisa, ostala je u drugom stanju. Jedne duge i ledene kanadske zime...
Bila je možda, prvi put u životu zaista mirna i blažena. Ili je to bar tako izgledalo...
Trudnoća joj je dala novi sjaj i oreol svetice. Sa obnovljenom energijom,bacila se u kovitlac javnog života te velike zemlje. Vladan je silom prilika često bio otsutan, putujući po obe Amerike i Kanadi, posla radi.
Putevi su bili dugački i iscrpljujući. Menjao je vremenske zone i prevoz. Avioni, Hameri i desetine hiljada kilometara. Vikendom je iscrpljen ostajao u krevetu da uživa pored napokon mirne žene.
Mira ga je čekala, željna i odmorna, po prvi put verna i usamljena. Trudnoća nije bila dovoljna da uguši njenu potrebu za mužem. Jedne takve usamljeničke nedelje, snežne i duge, dok je okean tutnjao pod prozorima, Mira je osetila potmulost u sebi. Nešto nije bilo u redu.Ona je ipak, lakonski, navikla na aktivnost i da se bavi životom, nastavila da premešta nameštaj po stanu. Da li zato što su predmeti bili teški, ili zato što joj nije bilo suđeno, tek,bebu je izgubila.I ona je jedva preživela. Neću Vam pričati, i meni je to bolno, kako se to desilo. Kako je ležala pod halogenim osvetljenjem jedne fantastične bolnice osećajući kako život ističe iz nje... Neću Vam o tome pričati...Ni reči više...
Posle te trudnoće, Vladan se definitivno okrenuo karijeri. Više nije obraćao pažnju ni na jednu njenu potrebu. Više ne, nikada. Mislim da joj je, uz sva prebacivanja, prebacivao i to što nije uspela da sačuva bebu. Sve što je godinama gutao izlivalo se iz njega. Kao ledena smrtna reka. Sve je bilo užasno. I njeni prohtevi i neverstva i život koji je bio sa njom samo nadmetanje.
A sve su mogle ono što njegova žena nije; da rađaju decu! A bližile su se četrdesete.Mrzeo ju je.
Raskid je došao iznenada, kao užasna nepogoda ili snažan zemljotres.
Pozvao je preko noći svog vilinog konjica, koji je preko noći i preleteo Veliku baru, na krilima stare ljubavi. Za nepunih mesec dana ona je bila u drugom stanju i brak između Vladana i Mire bio je gotov.
Iako ona nije verovala, da ga je ovoga puta zauvek izgubila, fakta su govorila svoje.
Posle dugotrajne i mučne brakorazvodne parnice ostao joj je onaj ogromni stan i polovina njegovih velikih primanja, jer je ona bila oštećena strana. Prezime je takođe zadržala, a psihoanalitičar koga je dobro plaćala joj je objasnio da ona u životu nikoga nije još volela. I da je napokon slobodna.